Prevencija nasilja na internetu
Objavljeno: 28.04.2025.
Nasilje na internetu poznato još i kao elektroničko nasilje ili cyberbulling u sve je većem porastu. Asocijacije na elektroničko nasilje su najčešće „hate“ komentari na društvenim mrežama, no postoje brojne vrste nasilja na internetu, a neke od njih su sljedeće:
Masquerading – (hrv. lažno predstavljanje) nasilnik izrađuje lažni profil ili identitet na internetu kako bi ponizio i povrijedio žrtvu
Catfishing - otvaranje lažnih profila putem kojih napadač navodi drugu osobu na ljubavnu vezu putem interneta
Happy slaping - (hrv. videosnimanje napada) dok nekoliko osoba najčešće fizički napada žrtvu, jedan od njih sve snima (mobitelom/kamerom), a zatim šalje i objavljuje videosnimke napada
Revenge porn - (hrv. osvetnička pornografija) osveta ili iznuda objavljivanjem seksualno eksplicitnih fotografija, videa ili poruka
Online outing - (hrv. elektroničko razotkrivanje) otkrivanje tajni, dijeljenje osjetljivih neugodnih privatnih informacija i fotografija koje su najčešće prikupljene dok su osobe bile u bliskom kontaktu
Flaming - namjerno slanje agresivnih, uvredljivih i neprimjerenih poruka s ciljem poticanja online svađe i nasilja
Trolling - namjerno učestalo širenje sarkastičnih komentara upućenih odabranoj osobi s ciljem izazivanja sukoba
Elektroničko nasilje često ostaje neprepoznato ili se na njega ne gleda kao na problem koji ostavlja brojne negativne posljedice, jednako kao i druge vrste nasilja. Razlog tomu je što počinitelji takve vrste nasilja imaju smanjeni osjećaj odgovornosti i empatije zbog povećane anonimnosti i nemogućnosti da vide reakciju žrtve pa nerijetko bez grižnje savjesti ostavljaju brojne uvredljive komentare na Internet stranicama ili društvenim mrežama. Upravo zbog toga, kako bi se spomenuto nasilje preveniralo, potrebna je edukacija o tome što sve nasilje na internetu zapravo podrazumijeva i kako ono djeluje na pojedinca. Nadalje, osim sveobuhvatne edukacije potrebno je poduzeti neke sigurnosne mjere kako bi se zaštitili od nasilja. To se odnosi na nedijeljenje osobnih podataka na društvenim mrežama, korištenje privatnog, a ne javnog profila, odbijanje komunikacije s nepoznatim ljudima preko interneta i sl. Također, s obzirom da se elektroničko nasilje često događa među djecom roditelji trebaju brinuti o tome da s djetetom njeguju otvorenu komunikaciju i povjerenje kako bi dijete osjećalo sigurnost podijeliti sve što mu se događa i reagirati na nasilje ako se ono dogodi ili ako postoji sumnja. Nadalje, kad se dijete obrati roditelju ili nekoj drugoj osobi od povjerenja nasilje je potrebno prijaviti policiji. No, prevencija elektroničkog nasilja nije zadaća pojedinca već cijelog društva. Svaka osoba može početi od sebe pa tako ako primijeti neprimjerene komentare ili nasilje na internetu, najmanje što se može učiniti jest prijaviti profil platformi odnosno društvenoj mreži na kojoj se nalazi.
Ako ste (bili) žrtva elektroničkog nasilja važno je znati da se s time ne morate nositi sami. U našem Savjetovalištu stručnjaci vam mogu pružiti podršku i pomoći vam da se lakše nosite s nastalim posljedicama i simptomima.
#KIS #Kulturaizgradnjesigurnostiinenasiljameđumladima