ANA PODVOREC Moja priča počinje 14.05.1984. u Zagrebu. Naslijedila sam obiteljsko prezime Podvorec. Majka je inzistirala da mi ime bude Ana prema pjesmi „O Ana, tugo mojih dana“ grupe Srebrna krila (tadašnji pjevač, Vlado Kalember, bio je mamina tiha patnja). |
|
| Djetinjstvo i dio adolescencije „odživjela“ sam u Križu, malom mjestu 50-ak kilometara od Zagreba. Tamo sam završila osnovnu i srednju školu (opću gimnaziju). U Križu postoji amatersko kazalište „Josip Badalić“ koje djeluje već 150 godina. Jedan od glumaca u tom kazalištu je i moj otac. Jednom prilikom, davne 2000. godine, usfalila im je glumica za ulogu seljančice Janice. Na nagovor mog oca prijavila sam se na audiciju i dobila ulogu. Glumeći u amaterskom kazalištu obišla sam pola Hrvatske i čak jednom nastupila u susjednoj nam Mađarskoj. Sad se sigurno pitate zašto to spominjem. Strpljenja molim, objašnjenje stiže uskoro. Kako se volim baviti ljudima logičan slijed je bio upis na Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, smjer socijalna pedagogija. Moje prvo volontersko iskustvo bilo je na programu Modifikacija ponašanja putem igre nevladine organizacije „Igra“. 2005. godine usmenom predajom saznala sam za edukaciju „Sunac“ u organizaciji Ambidekster kluba i, željna znanja, pohrlila na nju. Tu je sve krenulo. Sjećate se moje uloge Janice? Tom sam ulogom shvatila da je kazalište moja velika ljubav. Ali, što napraviti kada imate dvije velike ljubavi: glumu i rad s ljudima? Za mene nije bilo dileme – spojila sam ih u jednu cjelinu. Zajedno s kolegicom, prijateljicom i cimericom Željkom počela sam voditi dramsko – plesne radionice u sklopu projekta „Sunac“. Integracijom sociopedagoških postupka i dramske pedagogije nastale su dvije predstave :„Kako orobiti banku u kvartu” i „Attenzione! Mafija u blizini“. Od 2008. godine vodim dramske radionice u sklopu projekta “IZKAZ”. U Ambidekster klubu, pod budnim okom Ane Habdije – Šorše, nakupila sam iskustva u grupnom radu, organiziranju događaja, seminara, a ni administrativni posao mi nije stran. No, nije to sve što sam radila. U Centru za edukaciju i savjetovanje “Sunce” radila sam kao programska asistentica, u Turbo limaču bila sam voditelj animator u sklopu igraonice i radionice “Budi moj medo”, a jedno od najvrijednijih iskustava je bilo rad za SOS Dječje selo Lekenik u kojem sam bila voditeljica grupe u sklopu ljetnog kampa odmarališta u Selcu tri nezaboravna ljeta za redom. Također sam sudjelovala na dva međunarodna kongresa studenata socijalne pedagogije u Beogradu i Zagrebu (na kojem sam održala radionicu “Dramski izraz kao metoda rada s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju“). Pohađala sam brojne dramske edukacije u organizaciji studija Kubus te sam posjetila daleko nam Sveučilište u Indiani, Odsjek za kriminologiju gdje sam slušala i polagala kolegij „Policing: an international perspective“. U slobodno vrijeme volim napraviti fini zalogajčić, podružiti se s prijateljima, izaći među ljude, a u zadnje vrijeme može me se pronaći na nekom brdu prekrivenom snijegom kako snowboard-am. I naravno, još uvijek čekam neku ponudu za ulogu u domaćoj sapunici. |
|